Ježevi / Hedgies / su slatki, znatiželjni i oni mogu biti jako umiljati.

Ježevi / Hedgies / su slatki, znatiželjni i oni mogu biti jako umiljati.

Razmatranja o ježu kao kućnom ljubimcu-ko želi proširiti svoje znanje o ovom neobičnom ljubimcu. Inteligencija slična kao u hrčka.
Ježevi obično ne dolaze na poziv ili aktivno traže ljudske interakcije.
Čvrsto se vjeruje da da jež osobnost oblikuje kroz  interakciju sa vlasnikom. Pravilno odgajanje i razmatranje potrebe ježeva je najvažnije za uspješnu socijalizaciju i spajanje, kao i užitak posjedovanja kućnog ljubimca i za vas i vašeg ljubimca. 

To je zajedničko za ljude da primijete osobnosti "promjene" u svoga ježa kada dođe u svoj novi dom. To je uglavnom zbog stresa od mijenjanja svoje okoline i da će nova osoba voditi brigu o tome. Morat ćete biti strpljivi, i nastaviti raditi sa svojim novim ljubimcem.
Pozitivni aspekti ježa , kao ljubimca
Tipični ljubimac jež teži oko 500 gr. i zahtijeva približno istu količinu prostora kao zamorac.
Ježevi neće lajati i stenjati i neće smetati susjedima. Možda ćete čuti vašeg jež na trčanju na kotaču ili kad sređuje svoj namještaj u kavezu, ali za najveći dio dana, ježevi su vrlo tihi kućni ljubimci.
Većina ježeva zahtijevaj samo sedmično čišćenje kaveza, ali neki ježevi mogu zahtijevati čišćenje tokom sedmice.
Zdrav jež na dobroj ishrani nema poseban miris tijela kao što su lasice ili muški miševi.
Ježevi nemaju dlaku poput mačaka, pasa ili drugih životinja, pa su bolji ljubimci i opcija za ljude koji imaju alergije.
Ježevi NISU glodavci, a oni nemaju sklonost da žvakaću, lome na ili uništavaju njihovu okolinu.
Hedgies ne zahtijevaju rutinske snimke, vakcinaciju, ili veterinarsko ispitivanje no godišnja veterinarska provjerava se preporučuje. 

Ježevi nisu agresivni po prirodi. Njihove bodlje se koriste kao obrana samo kad se boje, nervozni su, ili osjećaju da imaju razloga kako bi zaštitili sebe.
Ljude koji su u potrazi za egzotičnim kućnim ljubimcem privlače ježevi zbog njihove jedinstvenosti, ali ježevi imaju prednost u tome što su oni bili uzgojeni u zatočeništvu za mnoge generacije.
Ježevi su slatki, znatiželjni i oni mogu biti jako umiljati.

Negativni aspekti posjedovanja ježa
Ježevi su bodljikavi-Vaš jež će vas probiti. Kada ste prvi put početi učiti da pripitomite svoga ježa može se činiti kao da rukujete stvorenjem kao kaktus.
Prosječni jež je, naravno, stidljiv, nervozan, i ne dolazi na poziv, ili ne izvodi trikove (iako postoje neke iznimke).
Oni su noćne prirode.
Potrebno je puno vremena da se priviknu na svoje nove vlasnike i okoliš.
Ježevi nemaju zube i imaju potencijal za gristi.Obično to ne rade zbog agresije, ali da kao način komunikacije. Pravilno razumijevanje ponašanja pomoći će smanjiti rizik i / ili učestalost ugrizu.
Veterinarski posjeta za bolesnog ljubimca može biti vrlo skupa, a većina ježeva će trebati barem jedan veći tretman tokom života.

Hedgies ne može ostaviti sam tijekom vikenda.
Ježevi ne podnose hladnoću i temperaturne promjene.

Morate biti spremni pružiti dodatne izvore topline ako je vaša kuća je održavana na hladnije temperature u zimi.
Ježevi se smatraju egzotičnim životinjama i mogu pasti pod zabranu.

Zahtjevi za održavanje
Sami ježevi zahtijevaju vrlo malo od svojih vlasnika. Svježa hrana i voda i redovno čišćenje kaveza su osnovni zahtjevi.

Ježevi su tihi po prirodi.
Redovno održavajte kavez i jež koji se dobro htani obično ne smrdi.
Većina ježeva su uredni i neki će redovito koristiti posudu za wc.
Postoji nekoliko, rijetkih ježeva koji će se pokušati suprotstaviti čistoći i napraviti potpuni nered u njihovom kavezu. Nažalost, ne postoji način da se odrede oni koji će koristiti posudu za wc i oni koji će razmazati izmet u vlastitoj zaštiti.
Većina ježeva se čisti kroz proces lizanja, grebanja i tresenja.
Nekim ježevima je potrebno kupanje ako se nakuplja izmet na nogama.

Osnovna ishrana

U divljini afrički Patuljasti ježevi su kukcožderi, ali oni su prilično oportunistički nastrojeni i poznato je da se hrane mrcinama (drugim uginulim životinjama), ptičjim jajima, i svim gušterima, zmijama i drugim malim životinjama koje mogu da uhvate.
U prošlosti, hrana za mačke bila je jedina hrana na raspolaganju za ježiće kao ljubimce.

Napredak je postignut u znanju i razumijevanju prehrane.
Mnoge komercijalne namirnice su dostupne, ali one nisu sve jednake u prehrambenoj vrijednosti ili hvale kvalitetni sastojci. Nažalost, neke namirnice reklamiraju se kao ježeve ali one su prilično nekvalitetne.
Mačka hrana se često upotrebljava umjesto ježeve hrane. 

Šta je važno za vlasnike
Što više znate o ježevima bolje ćete ih razumjeti i biti u stanju zadovoljiti sve potrebe.
Ježevi su sramežljivi po prirodi i ovisit će o strpljenju da zadobijete njihovo povjerenje.
Morate biti nježni s ježevima ako želite njihovo povjerenje.
Pažljivi morate biti - vaš jež će ovisiti o vama 100% za sve njihove potrebe. Morat ćete prepoznati sve potrebe i suptilne načine komuniciranja.
Ježevi nisu jeftini, a oni su najvjerojatnije zahtijevaju veterinarsku njegu u nekom trenutku u svom životu, kao i hranu i potrepštine tokom njihova života.
Morate biti spremni prihvatiti ono što će vam vaš jež ponuditi. Najvjerojatnije nikada neće slijediti naredbe ili nučiniti trikove, ali njegova ljepota, navike i ljubav može ih učiniti vrlo šarmantnim. 

Mladi kao vlasnici...
Jež još uvijek ne može biti pravi ljubimac za svaku obitelj.
Ježevi najbolje žive u obiteljima u kojima je jež obiteljski ljubimac i odrasli su usko uključeni u svakodnevnu skrb.
Izuzetno je važno pratiti ježevu ishranu, razine aktivnosti, temperaturu i zdravlje svaki dan.
Mnogim mladima interes za ježevima može nestati s vremenom, kako je njihova pažnja usmjerena na izvanškolske aktivnosti i druge interese. To je najbolje da imaju još jednog člana obitelji koji je voljan i sposoban da se brine za ježa, treba biti primarni vlasnik.
Veterinarska skrb za bilo kojeg ljubimca može biti vrlo skupa, a to može biti nerealno i očekivati da mladi budu isključivo odgovorni za 100% za buduće financijske potrebe.
Ježevi nisu poznati kao nosioci bilo koje bolesti opasne za ljude.

Kupovina ježa
Kupuju se od uglednog izvora i uzgajivaća uzimajući pravo za upute za njegu jer je to najvažnije za vašu sreću i uspjeh sa svojim novim ljubimcem.
Kupovne ježa sadrži informacije o sljedećim temama:
Gdje ga kupiti.
Što tražiti kada ga kupujete.
Znakovi dobrog zdravlja.

Afrički patuljasti jež živi između pet i devet godina, a kao ljubimac preporučuje se ljudima s puno obaveza. Naime, ježevi su noćne životinje koje veći dio dana spavaju, a sve uključujući i igru obavljaju noću.

Afrički patuljasti ježevi se ne uzimaju iz prirodnog staništa, već ih selektivno uzgajaju za kućne ljubimce.

Izgledom su slični evropskom ježu, samo kraći. Dolaze u raznim varijacijama boja, uključujući albino patuljaste ježeve.

Afrički patuljasti jež, kao i ostale vrste ježeva, ima bodlje koje su zapravo vrlo tvrde šuplje dlake koje služe za odbranu. Njegove su duge do tri centimetra.

Donji dio tijela, noge i njuška prekriveni su mekim bijelim krznom. U odraslom su dobu dugi od 17 do 24 centimetra i teže oko pola kilograma. U prirodi dožive od 1,5 do tri godine, a kao ljubimci od šest do devet.

Savršeni su ljubimci za zaposlene ljude koji preko dana rade, a predveče se žele opustit uz svog ljubimca.

Unatoč svemu navedenom ježevi nisu ljubimci za djecu. Više je razloga. Kao prvo to su noćne životinje koje ne vole da ih neko preko dana budi  ometa njihov ritam.

Svatko ko namjerava nabaviti ježa mora znati da će njegov ljubimac tokom noći praviti buku.

 Na grubu dječju igru i nagle pokrete odgovorit će obranom odnosno ubodom koji može bit bolan.

Prilikom kupovine obratite pažnju na to da li je životinja zdrava.

Jež je zdrav ako:

nema podbradak (to je znak da nije bucmast)

oči su široko otvorene, pogled jasan, bez suza i krmelja

ima vlažan nos

nema dugačke nokte na koži i nogama nema oteklina, vidljivih povreda, čireva i sličnih simptoma koji ukazuju da je jež zanemarivan

 Ježevi su samotnjaci i ne preporučuje se u paru.

Kao i kod svih drugih ljubimaca i kod afričkih patuljastih ježeva vrijedi pravilo: Što veće to bolje.

To znači da kavez mora biti dovoljno velik da u njega stane kućica za spavanje ili dovoljno piljevine u kojoj će jež iskopati ‘rupu’ za spavanje, dvije hranilice ( suha i mokra hrana), pojilica i kolut za trčanje.

Gdje smjestiti kavez. Na mirno mjesto koje se ne nalazi na propuhu i nije direktno izloženo suncu.

Vlasnici ježeva kućnih ljubimaca najčešće ih hrane kvalitetnim suhim hranama za mačke koje su po svom sastavu najsličnije hrani za ježeve.

To je hrana bogata proteinima (meso), ali redovno im treba davati raznoliko voće i povrće ( rajčica, špinat, mrkva, brokula, dinja,zelena papriku, dinja, grašak, maline, borovnice, lubenicu, tikvice).

Svojim ljubimcima možete davati jaja i posni sir, ali izbjegavajte mlijeko, keks, čokoladu i ostale ljudske poslastice. 

Ježevi su aktivne noćne životinje kojima treba omogućiti sve što i drugim kućnim ljubimcima. Osim kvalitetne prehrane to podrazumijeva puno kretanja unutar i izvan kaveza. Ako im to ne omogućite vaš jež će imati problema s viškom kilograma.

Kako bi izbjegli hibernaciju (koja ih može ubiti) ježeve držite na sobnoj temperaturi, između 18 i 22 stepeni Celzijusovih.

Ježa možete uz nadzor da pustite da šeta stanom. Vrlo su radoznali i vole da istražuju okolinu, a za razliku od glodara neće da grizu kablove i nameštaj.
Ježa treba uzimati opranim rukama kako bi se navikao na ili prepoznao vlasnikov miris. Ježevi raspoznaju i vlasnikov glas pa je dobro pričati im. 

Iskustvo

Jako je čist i ne smrdi, treba velik kavez gde sam odredi mjesto koje mu je wc, i samo tu ide. Kavez je uvek otvoren i slobodno se kreće stanom kad želi-uz nadzor, voli da se mazi.. Bar 3 puta dnevno mu se mora menjati voda, neće da pije vodu ako mu upadne malo piljevine, i mora biti staklena posuda.. Za plastiku neće ni da čuju... Hrani se granulama za mačke koje se malo potope u vodu, i treba paziti koliko mu se daje, jer je uzhasno halav. Svakom bih ga preporučio...

Ježevi su sitni sisari iz familije Erinaceinae, čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji.
Postoji 16 vrsta ježeva podeljenih u 5 rodova. Oni žive širom Europe, Afrike, Azije i na Novom Zelandu. Dve su glavne grupe ježeva, a to je: evropski jež koji je i zakonom zaštićen, i afrički jež, najčešće držan kao kućni ljubimac.
Afrički patuljasti ježevi se u svom prirodnom okruženju hrane prvenstveno bubama, paucima, puževima i drugim insektima. U uslovima držanja ježa kao kućnog ljubimca, preporučuje se gotova hrana za mačke superpremium kvaliteta jer jedino takve hrane ježu osiguravaju kvalitetan izvor belančevina koje njihov metabolizam zahteva, s obzirom na njihovu prirodnu ishranu insektima.
 

Količina hrane koja bi zadovoljila potrebe ježa zavisi od kvaliteta hrane. Dovoljno je da jež svakog dana ima na raspolaganju dve supene kašike superpremijum hrane za mačke light kategorije.
Što se tiče žive hrane, iz prirode se savjetuje uzimanje samo onih primjeraka insekata koji žive na nezagađenim područjima. Dakle, nikako na prostorima ili livadama uz saobraćajnice i slično.

Međutim, kako se ježevi kao kućni ljubimci hrane gotovo isključivo hranama za mačke, a hrana se obogaćuje sa svježom hranom (povrćem i voćem), tako i vi povremeno možete nagraditi svog ljubimca živom hranom, crvićima, koji su u stalnoj ponudi Pet centra.
Kavez za patuljastog ježa svakako ne bi smio da bude premali jer su ipak životinjice koje se u svoje aktivno vrijeme mnogo kreću. Vole da se ukopaju u kavez, pa bi trebalo da bude primjerene dubine. Stoga, preporučuje se kavez dimenzija od 80x48, 5x42 cm.
Ne postoji konkretna dresura za vršenje nužde ježa, ali bi jež svakako mogao naučiti da vrši nuždu u jednom dijelu kaveza. Takođe, ne bi trebalo dozvoliti ježu da koristi cio prostor stana za svoje aktivnosti dok se prethodno ne formira navika vršenja nužde u dijelu kaveza. Savjetuje se da ježu ne dajete punu slobodu kretanja u stanu dok nije pod nadzorom drugih lica.

Jež po pravilu sam održava svoje tijelo i čisti ga lizanjem i trljanjem. Nokti se ježevima mogu skraćivati makazicama za male životinje.

KUNIĆI / Rabbit / su najbolji-to su ljubimci po mjeri-mjesto br.1.

KUNIĆI / Rabbit / su najbolji-to su ljubimci po mjeri-mjesto br.1.

Kunići su druželjubivi i uz nježno nošenje se mogu vrlo lako pripitomiti.

Vole igru i zanimljivi su za posmatranje.

Privrženi su vlasniku.

Možete ih naučiti da koriste posip-WC. 
Podložni su i blagoj dresuri.

Kunići mogu da budu prilično dražesni ljubimci, ali pripreme i realna očekivanja su ono što utiče na uspostavljanje dobrog odnosa sa budućim ljubimcem.

To su vrlo druželjubive, aktivne životinje koje vole igru, i prilično su privrženi svojim vlasnicima. Dokle god znate šta možete da očekujete od kunića, velika je vjerovatnoća da ćete imati divne ljubimce.

Životni vijek zavisi od vrste i varira od 5 do 15 godina.

PRIJE NEGO SE ODLUČITE ZA OVOG NJEŽNOG LJUBIMCA UPOZNAJTE GA.AKO NE ISPUNJAVATE SVE NJEGOVE ZAHTJEVE-NEMOJTE  IH MOLIM VAS NI NABAVLJATI.

Budući da je riječ o društvenim životinjama, da bi bili srećni, potreban im je visok nivo interakcije sa vlasnicima ili drugim kunićima. Dnevno igranje i vježba izvan kaveza je u njihovom slučaju neophodan dio svakodnevnih aktivnosti i potreba.

Kunići nisu laki za održavanje - potrebno je dosta strpljenja i rada kako bi im se obezbijedila neophodna njega.

Granule nisu dovoljne za kompletnu ishranu  - potrebno im je dosta vlakana iz kvalitetnog sijena i različitog svježeg povrća.

Oni su glodari, i trebalo bi im obezbijediti igračke za glodanje; ali s druge strane, svako mjesto kroz koje  može da se provuče, mora biti dobro obezbijeđeno.

Potreban im je relativno veliki kavez.Najviše vole kada su van kaveza i kada mogu da uživaju u interakciji sa svojom vlasnicima.

Prilično su  mirne životinjice, ali nisu dobar izbor ukoliko imate malu dijecu, nedovoljno pažljivu prilikom nošenja i igranja sa njima.

Vole da su u blizini vlasnika, ali najčešće ne vole da se nose.

Trebat će im određena veterinarska njega, što može biti skupo. Trebalo bi ih sterilisati, i redovno vakcinisati.

Urin  može imati jak neprijatan miris, pa mjenjajte posip često (sterilisanje će neutralisati ovaj neprijatan miris). Budući da im je urin bogat kalcijumom, može da stvrdne posip, što otežava čišćenje (sirće je prilično efektno za ovu namjenu).

Kako ga dresirati  

Glodanje je prirodna potreba i normalno ponašanje za kuniće, ali bi ih trebalo usmjeriti na to šta mogu da glođu, a šta bi trebalo da izbjegavaju.
Pošto Vaš kunić mora da glođe, prije svega bi trebalo da mu omogućite različite alternative koje će biti bezbjedne za glodanje. Grančice jabukovog drveta ili vrbe, igračkice za njih, netretirana podloga od trave, kartonska kutija i sl. predstavljaju dobar izbor za glodanje. Obezbijedite im nekoliko predmeta koje mogu da grickaju, nabavite različite veličine i vrste igračaka, i na taj način povećajte šansu da Vaš ljubimac nađe najpogodni predmet za grickanje.

Ukoliko dobro osigurate svoj dom, to će umnogome smanjiti šansu i poriv da grickaju sve što im se nađe u vidokrugu. Nemojte im dozvoliti da slobodno trčkaraju po kući, bar ne u prvo vrijeme: izaberite ograničen prostor koji je bezbjedan za njih kako biste olakšali dresuru. Električne žice su veoma opasne za njih, pa ćete morati da ih potpuno zaštitite. Takođe bi trebalo zaštititi namještaj i ostale potencijalno primamljive predmete koje želite da sačuvate.

Kunić ne može instinktivno da zna da mu nije dozvoljeno da glođe namještaj i druge predmete u kući, pa ga morate naučiti da to ne radi. Ovo znači da kada uvedete kunića u domaćinstvo, treba pažljivo da ga posmatrate prilikom igre. Nastojte da dresuru započnete što ranije, da biste predupredili loše navike. Kad god Vaš kunić pokuša da glođe nešto što ne bi trebalo, odsječno recite „ne“ (ali nemojte vikati), lupite šakama, i dajte mu alternativu za žvakanje.

Kuniću će biti potrebno vrijeme da nauči neke stvari, pa morate biti strpljivi ali i uporni. Nemojte nikad udarati svog ljubimca. Ukoliko se uporno vraća i glođe namještaj i slično, a odbacuje igračku za glodanje, stavite ga u kavez na neko vrijeme. Druga alternativa je korišćenje prenosnika na neko vrijeme prilikom igre. Kunić će vremenom da se smiri, pa će i glodanje da postane rijeđe, ali zapamtite da su strpljenje i upornost najbitniji faktori dresure.

KOPANJE PO TEPIHU

Kopanje je prirodno za njih. Kako biste preduprijedili da kunić  kopa tepih i ukoliko želite da preduprijedite bilo koje drugo destruktivno ponašanje, trebalo bi da date kuniću mogućnost da kopa po nečemu drugom.

Budući da oni ima prirodnu potrebu da kopaju, obezbijedite mu nešto gdje će to moći da radi. Napravite prostor za kopanje koristeći duboku kartonsku kutiju (jednu stranu isjecite, ili napravite rupu kako bi  bez teškoća mogao da ulazi i izlazi iz kutije). Postavite deblji sloj isjeckanog papira, sijena, ili zemlje (mada postoji rizik od nereda) u kutiju. Možete čak zatrpati nekoliko igračaka ili poslastica kako biste ovu radnju učinili interesantnijom. Takođe možete koristiti manje kutije ili posude za posip sa isjeckanim papriom ili sijenom u ovu svrhu. Pogodna je svakako i trava koja nije tretirana hemikalijama.

Zaštitite mijesta u svom domu na kojima kuniči vole da kopaju (ćoškovi i mijesta ispod vrata su im posebno interesantni). Možete ih obložiti pleksiglasom, plastičnom podnom podlogom, linoleumom, podnim trakama, teškim podlogama, travnatim podlogama, ili možete pomjeriti nameštaj kako biste blokirali omiljene zone za kopanje. Ukoliko primjetite da Vaš kunič hoće da kopa po namještaju, pokrijte ga teškim pokrivačima. Ne dozvolite da slobodno vršlja po cijelom stanu, barem ne u početku: ograničite mu prostor i osigurajte ga, i na taj način olakšajte proces dresure. 

Kunić  ne zna instinktivno da ne smije da kopa po namještaju ili podu, pa ga morate naučiti. Posmatrajte novopridošlog kunića u toku igre u početku. Počnite s ovom praksom čim dovedete kunića u kuću, kako biste preduprijedili loše navike. Kad god kunić počne da kopa gdje ne bi trebalo, reciti odsječno „ne“, ali ne vičite, pljesnite rukama (ili nogom o pod) da privučete pažnju svog kunića, a zatim ga premjestite u kutiju za kopanje.

Biće potrebno vremena da on shvati Vašu poruku, pa morate imati strpljenja. Nikada nemojte udarati kunića. Ukoliko se uporno vraća i kopa po stvarima po kojima ne bi smio, umjesto da kopa u kutiji koja je za to predviđena, vratite ga na neko vrijeme u kavez. Vremenom će imati sve manju potrebu za kopanjem.

Sterilizacija pomaže u spriječavanju destruktivnog ponašanja, uključujući kopanje i glodanje.

Govor tijela kunića: Znate li što vam dugouhi ljubimac govori...

Govor tijela važan je za razumijevanje kunića. Kako bi razumjeli da li je tužan, sretan, želi li se maziti ili ne,zapamtite ove činjenice...

Kunići u divljini kao i sva druga živa bića međusobno komuniciraju. Čine to i kao kućni ljubimci.Prije ili kasnije primijetit ćete da vaš kunić ponekad stražnjim nogama snažno udara o pod. Želi vam reći da je uplašen ili vas upozoriti na nekakvu opasnost. Tako to kunići rade u divljini. 

Izviđanje situacije-Podizanjem na zadnje noge kunić pokazuje oprez odnosno daje do znanja da je nešto čuo i da mora izvidjeti situaciju. Kao ljubimci najčešće će izviđati situaciju kad osjete da je vrijeme za hranu ili pak da bez obzira na to što nije vrijeme istu mogu namirisati. Činit će tada razne pokrete i grimase ne bi li vam se svidjeli te dobili poslasticu.
Da je nešto privuklo njegovu pažnju kunić će vam takođe pokazati načuljenim i ušima postavljenim 'prema naprijed'. Ušima povučenim unatrag s glavom na tlo kunić vas poziva na maženje. 

S ušima 'prema natrag' treba bit oprezan

Ako su one privijene uz leđa, a kunić pritom još ima podignut rep, reži i ispušta čudne zvukove poput gunđanja daje vam do znanja kako nije raspoložen za igru. Isto će vam dati trzanjem ušiju. Gunđanjem kunić pokazuje da je ljut. Preporučuje se ostaviti ih na miru.
Glasnim i bezrazložnim škrgutanjem zubima- vaš ljubimac želi vam reći da ga nešto boli. Škrguće li pak dok ga mazite znak je to da mu je ugodno.
Zašto vas kunić prati...Kunići su društvene životinje. U divljini žive u skupinama, a kao ljubimci najčešće sami.Praćenjem i skakutanjem vlasniku pokazuju da su ga prihvatili kao prijatelja te da su spremni na igru.Osim praćenjem često će vam to pokazati i na druge načine.

Ako vas kunić lagano gura njuškom ustvari vas pozdravlja i poziva na maženje. Da je raspoložen za igru pokazat će vam i bacanjem na bok, valjanjem, a često i bezglavom jurnjavom. Sve su to znakovi da su kunići poludjeli od sreće.

Privrženost vlasniku kunići pokazuju lizanjem i grickanjem, a zaspu li uz vas pokazuju vam da su vas prihvatili kao prijatelja.

S druge  strane snažno guranje ili odgurivanje vaše ruke znak je da se maknete jer trenutno nije raspoložen za igru.

Kruženjem oko vaših nogu on vam se ustvari udvara. Kako ne bi bio nesretno zaljubljen preporučuje ih se kastrirati.
Smeštaj-Mogu držati u kavezima, ali uz mogućnost igranja van kaveza (u prostorijama koje su bezbijedne za njih). Lako se navikavaju na posip, pa mnogi vlasnici dopuštaju zečevima da trčkaraju po stanu veći dio vremena. Ali, čak iako su naučeni na posip, i Vaše domaćinstvo je bezbijedno za njih, kavez može (i treba) da ima svoju ulogu skloništa, gdje se mogu odmarati ili sakriti.

Većina kaveza u komercijalnoj prodaji nije pogodna za njih. Neki su premali, neki imaju žičane podove, koji olakšavaju čišćenje, ali nisu pretjerano komforni.

Opšte pravilo je da što je kavez veći, to je bolji. Ukoliko Vaš kunić provodi veći dio vremena u kavezu, nabavite najveći mogući kavez koji možete da držite u domaćinstvu. Kavez bi trebalo da je četiri puta veći od kunića. Odnosno, min. 60x90 cm za manje kuniće (lakše od 3.5 kg) ili 75x90 cm za veće.

Kunići se lako privikavaju na posip, pa je čvrst pod dobro rješenje i jednostavan je za održavanje. Veliki broj kaveza za zečeve ima žičane podove, zarad jednostavnijeg čišćenja. Međutim, žičani podovi (čak i oni sa veoma uskim razmacima) mogu biti neudobni i uzrokovati rane, pa bi bilo najbolje da nabavite kavez bez žičanog poda. Ukoliko imate kavez sa ovakvim podom, možete ga pokriti komadom drveta ili travom. 
Vrata kaveza bi trebalo da su dovoljno velika da posuda sa posipom, ali i sam kunić, mogu lako da prođu kroz njih. Bočna vrata su najvjerovatnije najbolje rješenje, budući da kavez s vratima na krovu onemogućava lak izlazak iz kaveza i vraćanje u njega. Otvor bi trebalo da ima nježne ivice, ili plastične zaštitne trake.

Podloga/Posip

Podloga od trave je dobro rješenje ukoliko je pod od čvrstog materijala. U ovu svrhu može poslužiti i vunena ćebad. Komadi tepiha ili peškiri takođe čine odgovarajuće podloge, dokle god Vaš ljubimac ne dobije poriv da ih gricka.

Kao i za druge ljubimce, podloga od kedrovine i borovine bi trebalo da se izbjegava, budući da sadrži previše aromatičnih ulja. Pokazalo se da ova ulja podižu nivo nekih enzima jetre, što može da utiče na metabolizam lijekova i nekih drugih jedinjenja. Ukoliko se koristi podloga od piljevine drveta, najbolje bi bilo da to bude piljevina jasike. Slamke i sijeno takođe spadaju u dobar izbor kada je podloga za kuniće u pitanju.

Kućica (na otvorenom)

Iako bi život u kućici na otvorenom bila samotna egzistencija za jednog kunića, povremen izlazak iz zatvorene prostorije će za njega biti uzbudljiva promjena. Postoje određeni rizici koje izvođenje sa sobom donosi, a uključuje predatore, nepogode, toksičnost herbicida, pesticida ili otrovnih biljaka.

Budući da su predatori najveća prijetnja u toku noći, čuvanje  na otvorenom u tom periodu dana je prilično rizično, čak i u gradu (gdje opasnost predstavljaju mačke, psi, jastrebovi i sl.). Većina ovih predatora može povrediti ili ubiti kunića čak i bez ulaska u kavez. Ukoliko kunić ostane napolju, to bi trebalo da bude prostor u kome će biti potpuno zaštićen (garaža, šupa i sl.).

Mnogi vlasnici izvode kuniće u sanducima od drvenog rama obloženog žicom sa svih strana (uključujući krov i pod). Ovo dopušta  da provode vrijeme napolju i da grickaju travu (uvjerite se da nije tretirana nikakvim herbicidima, pesticidima ili drugim hemikalijama) bez izlaženja iz kaveza i u zaklonu od svih neželjenih posjetilaca. Trebalo bi da obezbijedite nadstrešnicu, koja će ih štititi od sunca, vjetra, kiše i drugih elementarnih pojava.

Ishrana..

Vlakna su jako bitna za normalno funkcionisanje digestivnog sistema. Sviježe sijeno i povrće bi trebalo da zauzimaju najveći dio ishrane. Ukoliko ih hranite samo granulama, velike su šanse da će doći do gojaznosti, a uvećava se i rizik za nastajanje problema digestivnog trakta. Iako ima vlakana i u granulama u nekoj mijeri, to nije dovoljno i ne stimuliše digestivni trakt podjednako kao suva trava. Vlakna takođe spriječavaju stvaranje gromuljica od dlaka. U svakom slučaju, dodavanje granula u ishranu je dobro i preporučljivo zbog balansiranog unosa hranjljivih materija.  Sve osim sijena, povrća i granula se smatra poslasticama i ne bi trebalo pretjerivati sa njima. Digestivni trakt im je veoma osjetljiv, i trebalo bi izbijegavati sve što bi poremetilo njegov normalan rad. Količina granula bi trebalo da je ograničena, posebno kod gojaznih kunića, ali svako redukovanje granula treba nadomijestiti sviježim povrćem i sijenom. 

Sijeno

Sijeno (sušeni ovas ili mačji rep) bi trebalo da je dostupno svo vrijeme. Neki kunići možda u početku neće uzimati sijeno. Davanje sviježeg sijena nekoliko puta dnevno može pomoći, i ukoliko se smanji količina granula, velika je vjerovatnoća da će ogladnjeti i posegnuti za sijenom. Preporučuje se da se mladuncima daje sijeno alfalfe, a kada napune 6-7 mijeseci da se polako pređe na suvu travu, koja će zamijeniti alfalfu kada kunić napuni oko godinu dana. Alfalfa je bogata kalcijumom i proteinima, a ima niži procenat vlakana nego suva trava, pa pokušajte da u početku kombinujete, a na kraju redukujete količinu alfalfe.

Povrće

Povrće bi trebalo da ima veliki udio u ishrani. Zavisno od veličine kunića, trebalo bi im davati 2-4 šolje sviježeg povrća. Bitno je da bude raznovrsno kako bi se obezbijedila izbalansirana ishrana. Ukoliko je kunić navikao da jede samo granule, postepeno bi trebalo dodavati povrće kako bi im se privikao digestivni trakt na novu hranu. U početku im dajte povrće parcijalno, da biste znali, ukoliko dođe do dijareje ili ostalih problema, koje povrće ne odgovara. 

Preporučeno povrće uključuje šargarepu, peršun, brokulu, zeljasto povrće, repasto povrće, maslačak, repu, endiviju, zelenu salatu, kelj i spanać. Međutim, treba imati na umu da su kelj, spanać i slačica bogati oksilatima pa bi ih trebalo davati u ograničenim količinama (tri obroka nedjeljno).

Pasulj, karfiol, kupus i krompir mogu izazvati probleme, pa bi ih trebalo izbijegavati. Zelena salata (iceberg) uglavnom nema nikakvu hranjljivu vrijednost, pa bi je trebalo izbijegavati. Zbog toksičnosti bi trebalo izbijegavati i raven. Povrće dobro operite, i nastojte da to povrće kojim ih hranite bude bez pesticida (potražite u prodavnicama zdrave hrane organski uzgajano povrće).

Mladuncima bi prvi put trebalo dati povrće sa oko 12 nedjelja, u maloj količini i jedno po jedno. Pratite kako kunić reaguje na koju vrstu, da li neko izaziva dijareju, kako biste izbacili to koje stvara probleme. Količinu povrća povećavajte vremenom, a smanjujte količinu granula.

Granule

Granule za kuniće su najčešće vrlo kalorične. Kao rezultat neograničenog pristupa granulama, kunić može postati jako gojazan, što često za uzrok ima brojne zdravstvene probleme. Granule su bitne u ishrani kunića, budući da su obogaćene izbalansiranim hranjljivim sastojcima. Međutim, stručnjaci savjetuju redukciju granula, i uvođenje sviježeg povrća i sijena.

Izaberite sviježe, kvalitetne granule. Preporučuju se granule koje imaju 25% vlakana, oko 14% proteina (ali ne životinjskog porijekla), i manje od 1 % kalcijuma za većinu kunića  (sterilisanih). Za odrasle, količina bi trebalo da je pažljivo regulisana, zavisno od veličine kunića. Kuniću od 2-3 kg će optimalno biti oko ¼ šolje granula, kuniću od 3.5-4.5 kg polovina šolje, a ¾ šolje za kunića od 5-7 kg. Mladuncima granule mogu biti non-stop dostupne, s tim da bi trebalo smanjivati količinu na pola šolje kada napune 6 mijeseci i dostignu težinu od oko 3 kg.

Poslastice

Kao poslasticu im možete davati 1-2 kašike sviježeg voća svaki dan. Poslastice koje se prodaju u radnjama, a označene su kao poslastice za kuniće često nisu prikladne i u nekim slučajevima mogu uzrokovati digestivne probleme, budući da su bogate ugljenim hidratima i šećerima. Umjesto ovih poslastica, ponudite im grančicu jabukovog drveta ili vrbe (isključivo bez pesticida).

NJEGA

Kunići su  prilično čiste životinje, koje provode dosta vremena "kupajući se". Ovo znači da im nije potrebno dodatno kupanje, ali da će redovno četkanje učiniti da njihova dlaka ostane u dobrom stanju.

Četkanje

Ukoliko imate kratkodlakog kunića, najbolje bi bilo da ga četkate najmanje jednom nedjeljno. Kada se linjaju (na svaka 3 mjeseca), preporučuje se češće četkanje. Za vrijeme jačeg perioda linjanja, idealno bi ih bilo četkati svakodnevno. Zapamtite da je njihova koža prilično nježna, pa nastojte da koristite što blažu četku (najbolje bi bilo od prirodne dlake, izbijegavajte metalne).

Ako imate angora kunića, četkanje bi trebalo da spada u red svakodnevnih radnji. Ukoliko ne planirate da svog dugodlakog kunića vodite na izložbu, preporučuje se da dužinu dlake održavate na oko 2.5 cm, u suprotnom će dlaka Vašeg kunića postati bez sjaja i povećaće se mogućnost za stvaranje gromuljica od dlaka. Možete sami podšišati krzno, a možete ga odvesti kod frizera. Ukoliko ga sami podšišavate, nastojte da budete jako pažljivi, budući da im je koža nježna i tanka.  

Svakodnevno četkanje bi za ove kuniće trebalo da bude dio rutine od rane mladosti (takođe dobar način da se zbližite sa kunićem).

Budite pažljivi prilikom šišanja oko zglobova, da ne bi došlo do nepredviđenih rana. 

Uklanjanje ućebane dlake

Ukoliko primjetite ućebane dijelove krzna, ne pokušavajte da ih isječete makazama, zato što je velika vjerovatnoća da ćete zakačiti i kožu tom prilikom. Postepeno odvajajte ućebanu dlaku, i polako isjecite te pramenove. Naravno, možete odvesti kunića kod profesionalnog frizera da to uradi umjesto Vas.

Da li je kuniću potrebno kupanje

Ne. Kunićima ne treba kupanje, čak je veoma stresno i nepreporučljivo. Ukoliko je baš neophodno, bolje je koristiti kupanje određenih prljavih dijelova nego izlaganje kunića kompletnom kupanju. Ako je neophodno kompletno kupanje, zapamtite da kuniću treba dugo da se osuši, i možda je najbolje da koristite fen (ali topao program, nikada vreo) kako biste ubrzali proces. Kunići su skloni pregrijavanju, pa budite pažljivi. Najbolje bi bilo da izbijegavate kupanje koliko god je moguće.

Siječenje noktiju

Regularno siječenje noktiju bi takođe trebalo da predstavlja određenu rutinu. Provjerite nokte jednom nedjeljno, pa ih podsjecite svaki put kada narastu dovoljno za tako nešto. Bolje je redovno sijeći nokte, nego sačekati da narastu, jer će siječenje u tom slučaju biti otežano.

Kako da siječete nokte svomkuniću...

Siječenje noktiju je neophodan dio njege kunića, a biće lakše ukoliko to redovno radite.
Nabavite neophodne stvari - makazice, peškir, pamučne ubruse i nešto za slučaj da pretjerate sa skraćivanjem noktiju.
Ne bi bilo loše da imate nekog ko će vam pomagati držeći kunića nježno, ali čvrsto. Možete ga ogrnuti peškirom, kako biste ga smirili. 

Isjecite samo vrh nokta. Bolje je da redovno siječete nokte i ne dopustite da previše narastu.
Postavite makazice na mijesto koje ćete isjeći. Lagano pritisnite i brzo isjecite nokat, kako biste izbjegli lomljenje nokta.
Ukoliko slučajno isječete nokat previše, zaustavite krv ubrusom i brzo stavite neki preparat koji bi pomogao u ovom slučaju.
Ukoliko primjetite da se kunić uznemirio, napravite pauzu. Takođe, pauze su bitne da ne dođe do pregrijavanja, ukoliko ste ga umotali u peškir. 

Na kraju postupka pregledajte još jednom sve nokte da se uvjerite da ni jedan ne krvari, prije nego što kunića ostavite samog.

Napomene:

Kada pridržavate kunića, blago ga uhvatite za zadnje noge i ispravite ga. Ukoliko kunić počne da se rita, može sebi nanijeti ozbiljne povrede.
Prekratko siječenje noktiju izgleda grozno, ali je prilično često, pa se nemojte uplašiti ako do toga dođe i ne paničite. Zaustavite krvarenje i stavite neki preparat.
Ukoliko ste zabrinuti, konsultujte se sa veterinarom ili frizerom i informišite se kako se sijeku nokti. Vježba će olakšati ovu radnju.

 OHHHHH