Patuljasti ovnoliki KUNIĆI- Nama je nemoguće odoljeti-Ne smrdimo,znamo koristiti Wc....

Patuljasti ovnoliki KUNIĆI- Nama je nemoguće odoljeti-Ne smrdimo,znamo koristiti Wc....

Što se higijene tiče, ne smrde i kupanje se ne preporučuje. Sami se kao i mačke oblizuju, čiste krzno, oči i uši. Ako želite da vam mirišu možete kremom namazati ruke, čekati da se osuše dobro i pomaziti ih ali neće im se svidjeti jer će odmah pokušati da skinu taj miris sa sebe. 

DRŽANJE KUNIĆA

Kunićima je u stanu potrebno osigurati sigurno i mirno mjesto u kojem će se osjećati zaštićeno. Kavez s plastičnim dnom, smješten u čošku prostorije, najprihvatljivije je rješenje. Kavez se lako čisti i održava, kunić će ga prihvatiti jer će mu tu biti hrana, voda i skrovište. Na dno je potrebno prostrijeti piljevinu. U kavez ćete staviti zdjelicu za zrnatu hranu, a za vodu je dobro postaviti pojilicu. One na kraju cjevčice imaju metalnu kuglicu. Kunić potiskuje takvu kuglicu njuškom i voda istieče. Pojilica je dobro rješenje jer voda ne curi, ostaje čista, možete u nju dodavati vitaminske dodatke ili eventualno lijek kada je potrebno. U kavez možete smjestiti i kućicu, igračke ili drvenu daščicu za penjanje, kao i osigurajte prostor za wc. Veličina kaveza za patuljastog kunića zavisi o tome koliko često će biti pušten i slobodno se kretati. Kavez dimenzija 60x40 dovoljan je ako će u njemu samo jesti i spavati. Kunići uživaju u kretanju, istraživanju i igri, pa ih je važno što više puštati. Ako to niste u mogućnosti, svakako potražite kavez većih dimenzija (min.barem 100x50). 

VELIČINA KUNIĆA

Danas je poznato preko 100 vrsta kunića različitih boja i kombinacija. Njihova težina se kreće od 0,7kg do 8kg.

Vrste kunića se kategoriziraju po veličini, pa među patuljaste kuniće ubrajamo (orjentaciono) pet vrsta - koje susrećemo u preko 40 različitih boja: Hermelin, Patuljasto obojeni, Patuljasto ovnoliki, Patuljasti rex te Patuljasti lisičasti. Teški su od 0,7 do 1,5kg.

Slijedeća skupina po veličini su mali (mini) kunići čija težina se kreće od 1,5kg do 2,5kg. Vrste su: Mali ovnoliki, Mali srebrni, Holandski, Opaljeni, Ruski te Mala činčila (to nije činčila, već samo naziv za ovu vrstu kunića). 

Pošto su kunići vrlo popularni kao kućni ljubimci,sve više ljudi ih kupuje, a nisu svjesni koliko zapravo moraju imati vremena, strpljenja i pažnje za ova mala slatka stvorenja. Iako slatki ukoliko ih zanemarite mogu vam samo nevolje donjeti, iznervirati vas i natjerati vas da ih izbacite iz kuće, zato naučite kako postati najbolji prijatelji sa ovim “blesavim” životinjama.

Iako se nazivaju patuljastim, vi ćete ga kupiti malenog, jedva u ruku da vam stane, morate biti spremni na to da će za par mjeseci biti bar 3 puta veći.Moraju imati kavez koji je dovoljno prostran da mogu da se rašire i skakuću jer ne mogu biti mirni ni sekund. U kavezu uvijek moraju da imaju svježu vodu i sijeno. Preko dana bilo bi poželjno da budu što više pušteni, nađite neki prostor u stanu gdje ćete ga puštati da vrši nuždu malu i veliku i gdje ćete to lako počistiti ili osigurajte za to mjesto u kavezu.Nauče se tome i biće opisan postupak privikavanja na wc. Uveče-spavanje- da vam ne bi skakali po glavi ubacite ga u kavez ali kavez obavezno vežite nekom gumicom, jer umiju da budu jako dosadni i drmanjem vratanca mogu da otvore i u toku noći pobjegnu i zagube se negdje u stanu ispod frižidera, kreveta, stola, gdje god mogu da se zavuku. 

Obavezna hrana je sijeno. Sijeno im se daje od malih nogu, a tek kad napune 6 mjeseci možete im polako davati sve po malo. Sijeno im čisti organizam i imaju bolju probavu. Voda svježa uvijek. Granulice im možete davati jednu šačicu dva puta dnevno. Vole jako da grickaju to ali ne pretjerivati sa tim. Od voća najviše vole grožđe, jabuku, šljivu , narandže (uključujući koru), breskve, ananas, borovnice, naravno dobro oprano, obrisano i bez koščica. Zeleno povrće, peršun, djetelinu, bosiljak, listove brokule, cvjetove i listove maslačaka, šargarepu vole, a zelenu salatu i kupus im u malim količinama dajte jer mogu dobiti mekanu stolicu. Imaju jako slabe stomačiće tako da kad god im prvi put dajete neku voćku ili povrćku dajte im malo da vidite da li im se uopšte sviđa i kako reaguje njihov stomak na to. Ukoliko imaju mekanu stolicu dajte im malo banane, a ukoliko je tvrda baš onda im sipajte malo soka mlakog soka od ananasa jer ga prosto obožavaju.

Ne vole da se gnjave i vuku za uši. Vole da su nonstop slobodni, da skaču, igraju se, sakrivaju i zavlače na razna moguća i nemoguća mesta. Kupite im drvene igračke u šopovima jer pored toga što se igraju sa njima oni glođu i turpijaju zube koji im kao i nokti nonstop rastu. Najviše vole da se igraju sa rolnicama toalet papira, starim tepihom, gajtanima, metlama, kutijama. Sklanjajte ih od struje tj. gajtana i žica jer vrlo lako mogu da ih poglođu kao i od knjiga ukoliko volite da čitate.

Kada ih kupujete najbolje bi bilo da ih uzimate u paru jedno muško i žensko (muško i muško nikako jer će se tući stalno). Tako im nikada neće biti dosadno i nikada neće biti tužni, a i vama će biti lakše kad dođe vrijeme parenja jer nećete morati juriti ženku ili mužjaka po gradu. Mogu biti jako agresivni kada su sami, ujedati vas ili grebati noktićima. Ukoliko ne želite da ih parite možete ga kastrirati kod veterinara. Nos treba biti suv, a oči zdrave i bistre. 

Suva hrana (granule) daje se do 3 mjeseca, a od tada se polako uvodi povrće u ishranu. Djetelinu davati u malim količinima i ne svakodnevno. Isti je slučaj i sa šargarepom, malo šargarepe (4-5 koluta) budući da sadrži šećer pa ne treba davati puno i ne svaki dan. Isto i sa voćem, zbog šećera otprilike jednom nedjeljno i to po malu krišku neke voćke (od onih dozvoljenih, naravno). Zelenu salatu mogu normalno da jedu, a kupus nikako. Sokom od ananasa nikako ne liječiti mekanu stolicu i zatvor. Za liječenje zatvora postoji terapija koja podrazumjeva lijekove, a koju i sami vlasnici, bez odlaska veterinaru, mogu da preduzmu. Agresivni su samo ukoliko nisu kastrirani, a ni tada ne moraju nužno biti agresivni.

 Ne treba ih kupati, ni na njihovo krzno stavljati kreme, ni šampone, ni mirise, ne samo zbog dermatoloških problema, već i zato što oni to ne vole i pokušaće odmah to da skinu sa sebe lizanjem, pa nema smisla uopšte stavljati tako nešto. 

Svog kunića morate češljati makar jednom nedjeljno,jer će mu se dlaka u suprotnom ućebati.Ukoliko vidite da je Vaš kunić nemiran i da grebe namještaj i grize kablove,morate ih zaštititi sa nekom mekšom lajsnom,a na namještaj staviti neprobojnu mrežu,u donjim dijelovima.

Kada vaš kunić poraste, neće više željeti da jede hranu koju je raniije jeo,tipa ovas,sjemenke i pirinač,već veće i tvrđe granule. Bilo bi lijepo da i svom kuniću dajete poslastice koje su namjenjene samo za njih.

Patuljasti kunići kao i svi ostali glodari ne smiju jesti kupus... Jer neće doći do dijareje već zatvora, i tada oni odbijaju svu hranu, a to može dovesti i do smrtnog ishoda ( ako nista ne pojedu ili popiju u roku od 24h), i tu ide prinudno hranjenje.Tako vašim kunićima nemojte davati kupus, čokoladu, svjež hljeb, spanać, paradajz, krompir. A najpoželjnije namirnice su šargarepa, listovi brokule, kelj, blitva, djetelina, cvjetovi i listovi maslačka, peršun. A u veoma malim količinama smeju jesti jabuke, kruške, banane, pomorandže, breskve, šljive. Uvođenje novih namirnica u ishranu treba da bude postepeno, naročito kod mlađih jedinki. Naravno osnova u ishrani je sijeno i svježa voda. 

TEMPERAMENT
Vlasnici koji se prvi put susreću sa kunićima kao kućnim ljubimcima biće oduševljeni njihovom razigranošću i interakcijom s drugim ljubimcima. Oni su izuzetno društveni i bilo bi idealno da život provedu u paru. Mužjak i ženka su odličan izbor, ali ako ne želite da imaju potomstvo treba ih blagovremeno kastrirati odnosno sterilisati. Kunić će se lako navići na druge životinje u stanu pod uslovom da nisu agresive, a na vama je da ih stvpljivo predstavite i upoznate jednu s drugom.

Kunići vole da se maze, drže u rukama i krilu. Jasno će vam dati do znanja da ih niste dovoljno mazili guranjem ruke njuškicom. Kada kunić tek stigne u vaš dom budite strpljivi i dajte mu vremena da se navikne na vas. Odvajanje od grupe ili majke i transport uvijek deluju stresno pa zato ostavite kunića da se prilagodi novoj sredini. Sa njima treba postupati sa ljubavlju. Nikako ih ne mojte dizati za uši ili krzno iza vrata jer ih to boli. Podignite ih jednom rukom ispod donjeg dijela tijela, a drugom ispod grudi kako bi imali oslonac. Ne vole da im vise šapice u vazduhu pa ih podižite pravilno kako bi se osjećali sigurno i navikli se na vas. 

Kunići veći deo dana i noći provode u spavanju, a najraspoloženiji su za igru uveče i ujutru. Tada ih pustite iz kaveza, dajte im igračkice ili se vi igrajte sa njima. Kunići imaju urođen strah od visine pa je najbolji prostor za igru pod. Možda ne iskazuju ljubav jasno kao psi ili mačke, ali kada ih bolje upoznate i naučite osnovne znakove, otvoriće vam se cio nov svijet komunikacije.

 Naučite kunića poštivanju životnog prostora te mu postepeno širite teritorij.

 Za bebe, nakon što novom vlasniku dođu sa cca 2 mjeseca što je najbolja starost za odvajanje od majke, se preporučuje da prvih mjesec dana kod novog vlasnika kunić bude u kavezu i 100% vremena, koji ako je solidno velik, bude takvim majušnim bebama kunićima pravi raj, itekako dovoljno velik uspoređujemo li njegove proporcije sa onim kaveza, u ranim danima života.

Preporučuje se  zato, jer ga je u tom periodu važno naučiti da bude uredan i ide na wc: tako će kada odraste moći biti stalno slobodan u stanu jer je naučio onaj najvažniji korak koji mu to omogućava. Zato mislimo da je "zatvor" koji to u biti za mališu neće niti biti, dovoljno isplativ.
Ovo vrijedi i za one koji imaju bebe , te ih radi lakšeg udomljavanja žele učiniti urednima. Jer iako će kod vas (u kojoj god skupini se našli-novog vlasnika ili uzgajivača) biti zatvoreni češće nego biste htjeli prvih sedmica, zamislite sreće ako će ostatak života radi urednosti moći šetati po sobi ili cijelom stanu.
To je metoda- kako u toj situaciji naučiti već bebu da bude uredna:
Oni piške i kakaju svugdje, pa treba stavljati odmalena-od prvog dana, čak izlaska iz gnijezda ako je to slučaj, na njihove lokvice sanipet/piljevinu (za što se već odlučite), a majušne kuglice smjestite na istu gomilicu koju ostavite da stoji neko vrijeme, bar 12 sati. U međuvremenu se možda čak skupi nekoliko takvih gomilica u kavezu.
Nakon primjer- 5-7 dana takvog reagovanja, ponovljanjem postupka posipanja te nakon što se gomilice malo osuše i odstoje, polako te iste gomilice sa sredine kaveza tj. otkud su prvotno stvorene, gurkate , uz najbliži rub kaveza. Nakon ponovo par dana, recimo opet 5-7 (ne treba žuriti), ponavljate sve isto ali više ne gurate gomilice samo uz najbliži rub nego lagano, onako lukavo  i uz najbliži ugao kaveza. Tako možete u tom periodu imati i po par (2-3 ) ugla ispunjena, no i dalje posipajte novonastale lokvice po gajbici. Pazite da kunić cijelo to vrijeme ne obavlja isto to u svojoj kućici gdje ne vidite, što je lako moguće.
Sad ste već negdje u 3.sedmici da je kunić kod vas. Pred njegov kraj, te 2-3 gomilice iz različitih uglova koncentrišite u 2 pa na kraju i u samo jedan ugao koji kunić izabere, i dalje pokrivajući eventualne lokvice neštašnog kunića, te nakon sušenja gurnite u jedini preostali ugao. No ,on bi već trebao osjećati potrebu da se služi formiranim hrpicama u uglovima/1 uglu, i kada to shvati, a trebao bi čak nakon mjesec dana, spreman je polako napuštati svoj kavezić i vraćati se u njega kako bi lokvice bile na za to i predviđenom mjestu.
Dodatak: ispod gomilica koje se nalaze po cijelom kavezu, svaki put nakon njihovog pomicanja preporuka je obrisati mokrom krpom kako bi u potpunosti uklonili miris. Kunić bi na ovu metodu trebao reagovati, jer od prvog posipanja lokvica i pomicanja kuglica na isto mjesto, jer počinje detektirati miris urina zajedno s mirisom piljevine/sanipeta te će ga wc formiran na 1 mjestu mirisom te kombinacije, kasnije privlačiti. 

 Posebno je važno da kunića ne puštate po krevetima i trosjedima, ali oprez neka bude prisutan i kada je kunić na tepisima. Popiški li se jednom, miris se uvuče u namještaj i on se vraća na njega. Radije neka ga miris piljevine ili sanipeta ili neke dr.vrste stelje podsjeća na wc, a ne mjesto gdje spavate. To je još jedan razlog zbog čega savjetujemo "zabranu izlaska" iz kaveza za kuniće tokom učenja na WC.

Cilj metode: kunići moraju naučiti cijeniti svoj životni prostor.. Ako shvati, a shvatit će sigurno, da ukoliko piški i kaki gdje stigne, pritom sam sebi zagađuje životni prostor, to jest ne može leći gdje želi jer mu je mokro i stoji na sve 4 dok neko ne počisti kavez, velike su mogućnosti da prihvati metodu obavljanja nužde na jednom mjestu.

Malo sebično od kunića, ali i lukavo od vlasnika.

Uspješnost metode "poštivanja životnog prostora" može se vidjeti u idućoj priči koja dokazuje da se i odrasli kunić, uspješno može naučiti na WC. 

Primjer učenja odraslog kunića na WC

Ženka koja je bila bolesna/ Udruženje za njegu/ u stanu, bila je u početku non-stop zatvorena u gajbici, i  nije se stiglo čistiti za njom jer bi radila nered po stanu te je stoga bila zatvorena.No kako je vrijeme odmicalo, a ona je još uvijek bila teško bolesna i nije se naziralo njeno vraćanje u život svoje njegovatelje  je ona nerijetko dočekivala "na sve 4" ne želeći leći na mokru stelju u kavezu,pa su počeli  razmišljati da će je morati puštati po prostoriji. Ujedno su uočii da ona sve češće obavlja nuždu u jednom uglu kaveza tako da bi  ipak mogla leći na suhi dio.

Naime, počela je "cijeniti svoj životni prostor". Postepeno su ju počeli puštati van te se učinilo nakon što je bila na pločicama, da je hrpica kuglica i dalje nastajala u kadici kaveza.

Ženka se naime vezala za kavez te je znala sjediti u njegovoj kadici sve dok se ne upiški, pa tek onda izići iz sigurnosti svoje kadice jer joj je smetala vlaga, te su cijelu situaciju i dalje pripisivali neobičnoj slučajnosti.
Bili su u laganoj nevjerici jer ipak se radi o kuniću koji je od malena živio u prirodi. Nakon prve noći što su ju ostavili da bude slobodna, shvatili su da ta urednost nije slučajnost-ujutro hrpa kuglica u kadici kaveza, a ženka veselo trčkara po stanu.

Uskoro su joj kupili i pravi WC te kadicu kaveza maknuli. Doduše, nije to bio trokutasti kutni wc za patuljaste kuniće, već onaj poveći za mačke budući se radi o većoj guzi.

Dakle, ako je zatvaranje pomoglo kod kunića koji od malena živi u prirodi, pa je poštovanje suhe podloge (strah da ne ostane mokro pod njim) i postepeno širenje teritorija pomoglo da nam je nakon toga ženkica bila stalno vani i zaista uredna,  savjetuje se pokušaj iste metode i drugim kunićoljupcima koji imaju problema sa neurednošću svojih kunića.