Činčila /Chinchilla/-ko može ovu ljepotu uzgajati za krzno-samo bolesni ljudi....

Činčila /Chinchilla/-ko može ovu ljepotu uzgajati za krzno-samo bolesni ljudi....

Činčila

Vlasnici činčila moraju zaslužiti i zadržati povjerenje svog ljubimca. Mogu proći sedmice dok Vas činčila ne upozna dovoljno dobro i dozvoli Vam da je primite. Najbolje rezultate postići ćete polaganim kretnjama, s mnogo strpljenja i kontaktom s Vašim ljubimcem. Morate paziti, činčile su poput slonova, jedno loše ili za njih strašno iskustvo može uništiti šansu za prijateljstvo s tom osjećajnom životinjom.

Činčíle (lat. Chinchilla) su maleni glodavci, koji se,nažalost, najviše uzgajaju zbog krzna. Poznati su i kao kućni ljubimci. Žive u suhim i gorskim predjelima Južne Amerike u većim skupinama. Dane provodi u skrovištu, a noću se hrane, najviše biljem. Premda su oprezne, u divljini plijen su mnogih životinja. 

Dobili su ime po indijanskom narodu Chincha, koji je do pada pod države Inka živio u obalnom području južnog Perua i možda Čilea. Uzgajali su činčile i držali ih za kućne ljubimce, njihovo su meso jeli, a od kvalitetnog krzna radili su sebi odjeću. Krzno činčile kasnije su od njih preuzeli Inke pa ga je uskoro mogao nositi samo Inka i osobe kraljevske krvi.

Činčila - Chinchila lanigera

Životni vijek:
Činčile obično žive oko 15 godina, mada nije neuobičajen i duži životni vijek (18-22 godine).
Veličina:
Dužina tijela im je oko 25-35 cm; a rep im je 12-15 cm dugačak. 

Činčila je maleni glodavac kratkog tijela, velike glave na kojoj su dva duga obla uha. Ima razmjerno velike oči i duge, svijetle, rijetke brkove te dug dlakav rep. Tijelo pokriva oko 2 cm debela meka crnobijela dlaka. Krzno je srebrne boje. Tijelo je dugo oko 30 cm, od toga oko 13 cm otpada na rep. Težina je od 400 do 600 g. Prosječna doživljena starost je 15 godina, a neke jedinke žive i preko 20 godina.

Postoje dvije vrste iz roda Činčila: Chinchilla brevicaudata i Chinchilla lanigera. Prva vrsta ima kraći rep, širi vrat i ramena te kraća uha. U prirodi, obje su vrste vrlo ugrožene.

Poznata je i kao kućni ljubimac. Činčila je noćna životinja, hrani se noću i tada je najživahnija, ponekad i vrlo glasna. Budući, da je gipka i hitra treba puno prostora. Može skočiti do 180 cm visine. Smeta joj propuh i prejaka izravna sunčeva svjetlost. Nastambu ili krletku treba redovito čistiti i mijenjati stelju (pokrov). Preporučuje se poseban prostor za obavljanje nužde, jer jako voli čistoću. Osnovna hrana su sijeno i posebni briketi. Svakodnevno je potreban pijesak, u kojem će se valjati, što je zaštita za kožu i dlaku, inaće se lako pojave gljivična kožna oboljenja. Osjetljive su na hranu, koja sadrži šećer, jer lako dobiju šećernu bolest i prerano uginu. Činčile traže nježno postupanje i postepeno se privikavaju na vlasnika.

Temperament:
Redovno nošenje od malena utiče da se većina činčila brzo pripitomi i povećaju šanse da će biti privržene, iako je moguće da nekada neće željeti da se nose ili maze. Vrlo su aktivne i vole igru. Činčile se mogu čuvati pojedinačno, ali će im odgovarati i društvo istog pola ukoliko su iz istog legla ili su zajedno od malena.

Navike:
Čičile su noćne životinje, pa će biti najaktivnije u toku noći-što znači da im aktivnosti traju od sumraka do svitanja. Trebalo bi ih držati u mirnom dijelu stana u toku dana. Preferiraju rutinu u nošenju i hranjenju, i za njih može biti stresna promjena ove rutine. Budući da su tako aktivne, činčile zahtijevaju veliki prostor za vježbanje i igranje. Visoke temerature su opasnije za činčile od nižih, i jako je bitno da ne dođe do „pregrijavanja“.

Krzno

Međunarodna trgovina krznom činčile potječe iz 16. stoljeća. Krzno je popularno zbog izrazite mekoće. Za jedan dugi kaput, potrebno je krzno od oko 150 činčila. Činčile u prirodi na rubu su istrebljenja, zbog krivolova. Lov na činčile je zabranjen. Za krzno, uglavnom se koriste činčile iz uzgoja.

Prvih nekoliko dana u novom domu, mogu biti vrlo stresni, tako da svojoj činčili trebate dati vremena da se adaptira s okolinom prije nego joj pristupite. Zapamtite, činčile su aktivnije naveče i noću. Kada joj budete davali hranu i vodu, prvih dana prilazite kavezu polagano. Govorite joj smireno i tiho, ali nemojte je odmah dodirivati. Dobro je da se činčila prvo navikne na Vaš glas. 
S vremenom činčila će se naviknuti na Vaš glas i dolazit će na rub kaveza pozdraviti Vas kad uđete u sobu.
Uzmite stolicu i tiho sjednite pokraj kaveza. Ako činčila dođe do Vas vidjeti što radite, ponudite joj poslasticu ili komadić hrane kroz rešetke. Grožđice su poslastice koje činčile jako vole, ali ne smijete je hraniti njima više od jedne dnevno (možete ju prepoloviti, pa ćete duže vrijeme moći hraniti činčilu). Činčila će vjerovatno pobjeći kada približite ruku s hranom, ali znatiželja će je vratiti natrag. Ponavljajte ovo svaku veče kako bi se naviknula i prihvatila Vaše posjete. 
Nakon nekoliko dana hranjenja kroz žice, otvorite kavez i stavite ruku na njegov pod s dlanom prema gore. Ne pomičite ga prema činčili, niti je ne pokušavajte uloviti. Dozvolite joj da sama priđe Vašoj ruci. Pomirisati će Vaše prste, vjerovatno otići, ali će se ponovo vratiti. Činčile vole skakati i vrlo su energične, ali su istovremeno i znatiželjne. Nagradite činčilu za svako dobro ponašanje.

Stavite komadić hrane na sredinu dlana tako da se činčila mora popeti na njega kako bi došla do hrane. Imajte strpljenja, možda neće doći  u prvom pokušaju. Ne pomičite ruku prema njoj, jer činčile ne vole kada se love. Činčile pamte kada se preplaše. Jednom kada je činčila spremna uzeti poslasticu s dlana, pomičite je polako prema podlaktici. Tako će se činčila morati popeti po Vašoj ruci prema gore i izaći će van kaveza.
Ne pokušavajte još uvijek uzeti rukom činčilu iz kaveza. Dozvolite joj da se sama popne na Vas, i da istraži ruke, ramena i da se navikne na Vaš miris (pritom joj možete nježno češkati leđa i uši). Kada dođe vrijeme za povratak u kavez, namamite ju natrag poslasticom.

Činčila će Vam uskoro dovoljno vjerovati, pa ćete je moći uzeti iz kaveza rukom. Jednu ruku stavite iza nje ili ulovite korijen repa (kako Vam ne bi ispala), a drugu ruku stavite pod nju pridržavajući njenu cijelu težinu. Podignite je pažljivo i držite je sigurno na prsima ili ramenu kako bi mogla gledati okolinu iza Vas.
Nikad nemojte loviti činčilu za rep dok trči od Vas jer joj se tako može otkinuti dio repa. To je jedan od prirodnih obrambenih mehanizama. Takođe, može otpuštati i krzno ako se preplaši ili se njome grubo rukuje. Ako činčila trči naokolo, nemojte je loviti. Dozvolite joj da se smiri i tada joj polagano priđite i uzmite u ruke.
Prije nego počnete s dresurom pobrinite se da okruženje činčile sigurno. Postavite po podu oko Vas jastuke i sjednite na pod. Ne želite da Vam činčila padne na pod i ozlijedi se.

Tada možete uzeti čnčilu u ruke, pazite da se ne uplaši. Možda će htjeti pobjeći, ali Vi ostanite mirni i pazite da Vam činčila ne padne. Vikanje ili brzi pokreti uplašiti će činčilu još i više, i daljnji trening će biti nemoguć. Budite strpljivi.
Ponudite poslasticu za početak i stavite činčilu na rame. Tako će činčila shvatiti da nije samo sigurna na ramenu, nego da će na ramenu dobiti i nagradu. Na rame pokraj činčile stavljajte omiljenu poslasticu, i ona će ju na ramenu pojesti. Rijetko će činčile napraviti bilo što bez adekvatne motivacije.
Nastavite, i jednom će činčila ostati na ramenu i bez nagrade, a možda ćete moći i hodati s njom na ramenu. No zapamtite, za to je potrebno puno ponavljanja i strpljenja.